Ondašnji cilj bio je postignut. U Rostocku je stečeno prijeko potrebno iskustvo, uspostavljene su veze sa sponzorima i Fakultetom te, što je najvažnije, među studentima se pročuo glas o zanimljivom projektu kolega s brodogradnje. Projektu koji je, primijetit ću, u početku bio dočekan s dozom skepse i podsmijeha.

Godina 2010. domaćinstvo je donijela Szczecinu, najvećoj poljskoj luci i bivšem velikom brodogradilištu, simbolu antikomunističke borbe. Sa svojih 400 tisuća stanovnika, taj je grad na sjeverozapadu Poljske iznenađujuće miran i tih. Odmah se osjeti razlika u mentalitetu koji, rekao bih, pomalo podsjeća na neka davna vremena o kojima su nam roditelji pričali. Doduše, te smo dojmove stekli nakon nekih 1300 km i dvadesetak sati puta što po izvrsnim talijanskim, austrijskim i njemačkim, a što po, u najmanju ruku, neudobnim poljskim cestama. Nakon mnogo muke s GPS-om te lokalnim stanovništvom, konačno stižemo do lokalnog Yacht-cluba, koji je tih dana predstavljao dom za tristotinjak studenata raznih europskih tehničkih fakulteta. Jaki blok sjevernjaka činili su domaćini te studenti iz Gdanska, Berlina, Bremena, Duisburga, Flensburga, Hamburga, Kiela i Rostocka, dok su čast juga branili Istanbul, Zagreb i Rijeka. Već je sama ceremonija otvaranja bila izvrstan podsjetnik na fanatizam nekih timova, posebno ekipa iz Gdanska i Rostocka, čije se organizacije i profesionalnosti zasigurno ne bi posramile ni neke naše tvrtke. Njihovi vodocikli, njemački Anna ? i poljski Rektor, karbonske ljepotice koje postižu brzine i veće od 12 čvorova, regati su dale četvrtu dimenziju. Nama su one bile dodatni poticaj i pokazale da je sve moguće uz dovoljno volje, ali i barem isto toliko novca. Posebno su impresivno djelovale noćne smjene stražarenja ekipe iz Rostocka pred svojom jurilicom od karbona i mahagonija vrijednom desetak tisuća eura, koje nisu omeli ni rojevi najkrvoločnijih komaraca s kojima sam se imao prilike susresti.

Kroz šest smo dispciplina, zajedno sa svojim masivnim dvotrupcem koji je prošao manje modifikacije s obzirom na prošlu godinu, dokazali da nam je mjesto u zlatnoj sredini. Jedanaesto mjesto ukupnog poretka u konkurenciji dvadesetpet vodocikala napredak je za tri mjesta u odnosu na prošlu regatu, te plasman koji je ipak, realno gledajući, naš najviši doseg s ovom konfiguracijom Zvizde. Istaknuo bih i četvrto mjesto u slalomu na koje smo osobito ponosni, budući da smo jedni od rijetkih koji su uspjeli razbiti dominaciju pet-šest vodocikala nadmoćnih u svim disciplinama. Na kraju, pobjedu je uvjerljivo odnio vodocikl fakulteta iz Gdanska, Rektor, koji se penjao na postolje u svim disciplinama, redom: sprint 100 m, ubrzanje, slalom, vuča na stupu, vožnja pramac-krma i maraton.

Organizacija kolega iz Szczecina, iako skromna, bila je korektna. Naravno, našlo se dovoljno vremena za svakodnevno nesmetano uživanje u lokalnom pivu i specijalitetima, ako ih možemo tako nazvati te za druženje s vršnjacima iz drugih zemalja. Nijemci su opet pokazali da se u njima, pogotovo noću, krije puno više od discipliniranih i tihih mladića i djevojaka. Poljaci su zadnju večer, opijeni uspjehom i još koječime, slavili do dugo u noć. Turci su, pak, vječito popravljali svoj nepopravljivi vodocikl, dok su Zagrepčani već drugi dan neuspješnu borbu s osovinom propelera zamijenili izležavanjem i uživanjem. A mi smo, godinu dana stariji i iskusniji, naučili svoju lekciju i obvezali se sami sebi na još više truda i želje te izradu potpuno novog, konkurentnijeg vodocikla koji bi nam donio toliko željeni iskorak.

Zaključno, iskoristio bih priliku zahvaliti se Tehničkom fakultetu i svim pokroviteljima koji su vjerovali u nas. Bez njih sve ovo ne bi bilo izvedivo. Također, pozvao bih sve zainteresirane da podrže ovaj studentski projekt jer, ideja ne manjka, pravo je pitanje samo u kojoj će mjeri one biti ostvarene.

Boris Erceg, Waterbike Team Rijeka